Prije mjesec,
dva sasvim slučajno sam naletio na trailer za ovu seriju koja se
najavljivala kao njemački odgovor na Stranger Things. Po foršpanu
se već moglo zaključiti da bi moglo biti nekih sličnosti, glavni
likovi su klinci i tinejdžeri, situacija je dosta misteriozna, čudne
stvari se događaju u malenom gradiću u kojem nestaju klinci. I
sličnosti ovih dviju serija tu zapravo i staju. Dok je Stranger
Things zabavna, vrckava pa i duhovita fantasy horor bezazlena zabava
za raju, Dark je teška, mučna, uzemirujuća, šokantna serija za
malo zahtjevniju publiku. Nema ovdje čudovišta koja iskaču iz
druge dimenzije, ovdje su čudovišta ljudi. Ljudi koji putuju kroz
vrijeme i bogami puno su puno strašniji od nemani iz Stranger
Thingsa. Koliko god sličnosti Dark imao sa Stranger Things, moglo bi
se reći da jednako toliko sličnosti ima i s Twin Peaksom pa i s
Nolanovim Interstellarom, ponajprije zbog tema kao što su crne rupe,
putovanje kroz vrijeme, nuklearne kataklizme i kvantne fizike uopće.
Radnja ove
serije događa se kroz tri vremenska razdoblja. Počinje u bliskoj
budućnosti, u studenom 2019. godine, a potom selimo 33 godine u
prošlost, u 1986. godinu, potom još i 33 godine unatrag, u 1953.
godinu pa ukrug. Priča prati četiri obitelji u njemačkmog gradiću
Windenu, gradiću pokraj kojeg je sještena nuklearna elektrana. Sve
zapravo kreće s nestankom dvojice dječaka, nakon čega se polako
počinju rasvjetljavati misteriji, dvostruki životi, tajne, ali i
prošlost četiriju prilično povezanih obitelji kroz tri
generacije. Priča je u ovoj seriji složena poput puzzla. I to ne
bilo kakvih puzzla, već onih od 5000 komada. Kao kristalna vaza kad
se razbije u tisuće komadića pa je polako i strpljvo treba ponovno
sastavljati, na taj je način strukturirana ova priča. Jasno da je
sve ovo fikcija, ali priča je toliko uvjerljiva i senzacionalna da
je nemoguće da te ne uvuče unutra.
Praktički bi
nemoguće bilo prepričati fabulu jer se priče kroz tri vremenska
razdoblja međusobno isprepliću, sve je to međusobno jako uzajamno
povezano. Ima tu i religijskih, ali i filozofskih konotacija i
referenci (posebno na nihilizam i dobrog starog Nietzschea),
dosta je sve to teško za pratiti jer u jednom trenutku glavni lik je
odrastao čovjek u kasnim četrdesetim godinama, a već u sljedećoj
sceni vidimo ga kao mudonju od 15, 16 godina. Stvarno se ne mogu
sjetiti kad sam vidio nešto ovako briljatno napisano. Tako
kompleksnu priču s ne samo toliko puno likova, već istih likova
kroz različita razdoblja, a da su svi međusobno povezani i da svi
skrivaju poneku tajnu, stvarno je trebalo znati napisati, a da se ne
upadne u neke ćorsokake. Zaslužan za to je švicarski filmaš Baran
bo Odar te Nijemica Jantje Friese. Odar je sam i režirao sve
epizode, a i tu je čovjek pokazao iznimnu talentiranost. Stilski i
tematski se ovo razlikuje od bilo čega što sam do sada gledao, a
posebno sam ostao fasciniran baš tom originalnošću, što je danas,
kad se godišnje snime na tisuće i tisuće serija i filmova bogami
jako teško postići. Također, po vizualnosti i po tempu jasno se
vidi da stilski ova serija pripada europskoj kinematografiji, koja je
oduvijek za razliku od raskošnog i bombastičnog Hollywooda i bila
odmjerenija, uglancanija i pametnija.
Atmosfera u
Darku je mračna (kakva bi drukčija mogla i biti), teška, radnja se
događa u mjestu u kojem neprestano pada kiša, što dodatno
potencira tu atmosferičnost. Neizvjesnost, tjeskoba, nervoza i
strijepnja ovdje su konstanta. Svaka scena toliko je misteriozna i
neizvjesna da je to jednostavno nemoguće opisati, imaš dojam da će
se u svakom trenutku nešto presudno dogoditi, a zapravo se i dogodi,
jer svaki detalj ovdje je važan. Po suspenseu se rijetko koja serija
može mjeriti s ovom, to je stvarno nevjerojatno. Sva je sreća da je
prava za Dark preuzeo Netflix pa je svih deset epizoda od po 45 ili
50 minuta izbacio u komadu jer da se to porađalo epizodu po epizodu
svakog tjedna ljudi bi vjerojatno poludili, a ovo je savršena serija
za "binđanje" odnosno gledanje što više epizoda u
komadu. Na mučninu ugođaja ili atmosfere bitno je pridonijela i
fanstastična muzika australskog eksperimentalnog glazbenika Bena
Frosta. Score koji pomalo podsjeća na onaj u novom Blade Runneru
dodao je dodatni štih po tom pitanju.
Ne znam hoće
li se ova serija snimati dalje, no reći ću samo da su vrata pametno
ostala otvorena. Autorski dvojac letvicu si je prvom sezonom podigao
prilično visoko i bit će zanimljivo kad će, ako će i kako će
nastaviti dalje. Ova briljanatna serija stvarno me oduševila i
lijepo je za vidjeti da je i ovakav sadržaj, koji ni u kojem slučaju
prvoloptaški, već se tu o mnogomečemu da razmišljati. Serija je
to koja otvara brojna pitanja o ljudima kao vrsti, o svemiru i
svijetu koji mislimo da poznajemo, o onome što smatramo realnošću,
o religiji, o smrtnosti i besmrtnosti, ali i o osnovnim kategorijama
fizike - vremenu i prostoru, može dobro proći u mainstream.
Tematika putovanja kroz vrijeme povlači se kroz umjetnost,
književnost, a potom i film otkako je čovjeka, baš zbog toga bih
Dark po tom pitanju mogao usporediti s Interstellarom. Pitanje je li
vrijeme doista linearno i postoje li uopće prošlost, sadašnjost i
budućnost jedna su od pitanja koja si čovjek mora postaviti nakon
ove serije. Koliko su prošlost i budućnost doista povezani i bi li
samo najmanja intervencija u neki benigni događaj u prošlosti
utjecala na sve što će se poslije događati. Za mene je najveća
vrijednost pojedine knjige, filma ili serije kad povjeruješ u njenu
priču ma koliko ona nevjerojatna ili luda bila, a Dark je savršeni
primjer toga. Najozbiljnija preporuka svima onima koji vole
kvalitetan, hajmo reći pametan i kompleksan sadržaj.
Druga sezona
ove i dalje senzacionalne njemačke serije emitirana je točno na
datum kad kreće radnja u prvoj sezoni, odnosno 21. lipnja 2019.
godine, a u uvodnim scenama druge sezone vraćamo se još dalje u
prošlost i 21. lipanj 1921. godine. Također, saznajemo kad stiže
apokalipsa, a taj dan je 27. lipnja 2020. godine (je li to
nagovještaj kad će treća sezona pošto ova priča definitivno nije
ni blizu kraja i raspleta?), a praktički svi likovi koje smo
upoznali u prvoj sezoni, opet su na okupu. Naravno, ovo na okupu
treba shvatiti doslovno jer svi su sada još više razbacani po
različitim vremenskim razdobljima, a osim što na trenutke putujemo
još dublje u prošlost, zaputit ćemo se i u budućnost. A budućnost
ne izgleda nimalo obećavajuće. U svakom slučaju može se reći da
situacija u "Darku" postaje sve luđa i luđa, tajne i laži
pomalo se počinju razotkrivati, no i dalje je tu ostalo još mnogo
toga što još ne znamo i što bismo trebali saznati u godinama koje
dolaze.
Putovanje
kroz vrijeme u drugoj sezoni gotovo pa će postati nešto
najnormalnije i gotovo pa neće biti onih koji se iz ovih ili onih
razloga neće zaputiti u spilju i pokušati se vratiti u prošlost
kako bi nešto promijenili. Također, vratit ćemo se i na sami
početak priče, u vrijeme kad kreće radnja prve sezone i saznat
ćemo kako je sve to uopće postalo. Kockice će se malo, pomalo
početi slagati, ali samo kako bi se opet sve razletilo te je teško
uopće naslutiti što su nam autori pripremili za sljedeću sezonu. I
dalje je "Dark" iznimno intrigantna serija, vrhunski
osmišljena priča kojoj je najveći plus što nije nimalo plitka,
već je ova SF misterija i sadržaj koji i dalje otvara neka pitanja
i tjera na razmišljanje. Koncept televizijske serije kao jeftine
zabave i razbibrige uz koju čovjek može isključiti mozak i bez
ikakvog barem minimalnog intelektualnog truda odavno je završio, a
"Dark" je jedan od najboljih primjera da se danas snimaju
serije koje iziskuju iznimnu pažnju.
Baš kao što sam se pribojavao i što je čest slučaj kad su u pitanju ovakvi high concept sadržaji, nije to obično tako lako raspetljati, a s istim problemom susreli su se i autori Baran bo Odar Jantje Friese. Lako moguće da je problem u meni, no sam završetak cijele ove priče nije mi baš bio na razini cijele serije, ali to sveukupno ne narušava toliko dojam. Prije no što konačno dobijemo neke odgovore, uslijedit će dodatno zapetljavanje, na trenutke će sve to biti toliko kaotično da će se biti jako teško snaći u svom tom putovanju kroz vrijeme, no kad se malo zagrebe ispod površine, "Dark" je zapravo i priča o ljubavi te je jedno od glavnih pitanja ovdje što si sve spreman učiniti za onoga koga voliš. I dalje su tu na tapeti egzistencijalističke teme i vječna pitanja može li se i na koji način pobijediti i prevariti smrt, a bez obzira na dosta problematičnu posljednju sezonu, i dalje je "Dark" jedan od vrhunaca televizije posljednjih godina.
Baš kao što sam se pribojavao i što je čest slučaj kad su u pitanju ovakvi high concept sadržaji, nije to obično tako lako raspetljati, a s istim problemom susreli su se i autori Baran bo Odar Jantje Friese. Lako moguće da je problem u meni, no sam završetak cijele ove priče nije mi baš bio na razini cijele serije, ali to sveukupno ne narušava toliko dojam. Prije no što konačno dobijemo neke odgovore, uslijedit će dodatno zapetljavanje, na trenutke će sve to biti toliko kaotično da će se biti jako teško snaći u svom tom putovanju kroz vrijeme, no kad se malo zagrebe ispod površine, "Dark" je zapravo i priča o ljubavi te je jedno od glavnih pitanja ovdje što si sve spreman učiniti za onoga koga voliš. I dalje su tu na tapeti egzistencijalističke teme i vječna pitanja može li se i na koji način pobijediti i prevariti smrt, a bez obzira na dosta problematičnu posljednju sezonu, i dalje je "Dark" jedan od vrhunaca televizije posljednjih godina.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar