Žestoku i brutalnu priču o serijskom ubojici s imunitetom donosi nam poznati korejski filmaš Hoon-jung Park (New World, Daeho, no ipak najpoznatiji kao scenarist legendarnog I Saw the Devil, jednog od najbrutalnijih i najnasilnijih filmova posljednjih godina koji se, koliko vidim, Amerikanci spremaju iskasapiti kao što su već unakazili kultnog Oldboy). Iako imunitet od optužbi da je serijski ubojica vjerojatno ne bi uspio spasiti ni zastupnika u Hrvatskom saboru, mlađahni sadist ima tu sreću da je jedan od članova sjevernokorejske dinastije Kim. Nakon što je svoj krvavi pohod započeo u Sjevernoj Koreji, gdje su zločini njega i njegove klike zataškani i policajci koji su vodili istragu ubijeni, iživljavanje nad djevojkama nastavio je ovaj kasapin i u Južnoj Koreji. Pa iako mu je policija za petama i očigledno je da postoje dokazi da je upravo on taj manijak, ne mogu mu ništa pošto ga štiti južnokorejska tajna služba. A ona pak radi po diktatu CIA-e, kojoj cilj zapravo nije spriječiti eventualni diplomatski skandal, već se dokopati računa koji ubojičina obitelj ima u kineskoj banci.
Iako na prvu ovaj sažetak možda djeluje naivno, nategnuto ili neuvjerljivo, što se možda donekle može i prihvatiti, Park je još jednom pokazao da je fantastičan pisac i jednako takav redatelj te je isporučio još jedan film prepun neočekivanih preokreta. Ovaj je triler Park podijelio u pet činova i u uvodnoj sceni zapravo vidimo sam finiš filma, nakon čega nas vraća na početak. V. I. P. se ispostavio kao i više nego uzbudljiv i napet akcijski triler u kojem je Park i ovaj puta uspio skupiti odličnu glumačku postavu predvođenu Dong-gun Jangom (Brotherhood of War), a jasno je kako je ovaj film izazvao dosta kontroverze. Ne samo zbog uvlačenja u priču sjevernokorejske dinastije Kim, koje je prikazao kao krvožedne ubojice (barem jednog od njih), već i stoga što je svoju državu indirektno prikazao kao američkog psića, koji radi sve što mu gazda kaže. Bio je V. I. P. jedan od najvećih kino hitova u korejskim kinima u 2017. godini te je već u prvih pet dana prošao brojku od milijun gledatelja. I to unatoč tome što je film predviđen samo za publiku stariju od 18 godina. I jasno je zašto. Iako V. I. P. zapravo i nije toliko okrutan, brutalan ili bolestan kao neki daleko poznatiji filmovi, činjenica je da i ovdje ima dosta nasilja. No, na to smo nekako već i navikli pa bi me gotovo više iznenadilo da se pojavi neki nenasilni film iz ove države. V. I. P. samo nastavlja niz odličnih korejskih trilera na koje su nas navikli proteklih godina, a iako kritike za ovaj film i nisu bogznakakve, meni se prilično svidio.
Primjedbe
Objavi komentar