Mehanizam iz
naziva ove briljatne osmodjelne Netflixove serije predstavlja način
na koji funkcionira koruptivna hobotnica. Baš kao što glavni junak
ove brazilske serije, inspektor Ruffo, neprestano ponavlja -
korupcija je kao rak. Nemoguće ga je iskorijeniti. Taman misliš da
si ga izliječio, a on metastazira na drugom dijelu tijela. I tako
unedogled i vječno. Fantastični brazilski filmaš Jose Padilha
svijetu se predstavio prije desetak godina maestralnim "Tropa
de Elite", filmom u kojim se pozabavio problematikom kriminala u
zloglasnim favelama Rio de Janeira. Ubrzo je uslijedio podjednako
sjajan nastavak u kojem se iz favela prebacio u problematiku
korupcije brazilske policije i kompletnog društva. Nastavio je
Padilha svoj čudesan niz s Narcosom, serijom o kolumbijskim
kokainskim kartelima, a Mehanizam je posljednji dio ovog sjajnog niza
priča iz brazilske i latinoameričke svakodnevice.
Na ideju za
ovu seriju ovaj Brazilac koji zaslužuje da ga se po patosu za epske
i velike priče usporedi s velikim Martinom Scorseseom, došao
je na temelju stvarnih događaja. Krajem 2014. godine u Brazilu je
izbio ogroman korupcijski skandal, koji je ubrzo doveo do svrgavanja
dojučer popularne predsjednice Dilme Roussef, liderice lijeve
Radničke stranke, koja je naslijedila još popularnijeg
dugogodišnjeg predsjednika Lulu da Silvu. Taman pred kraj njenog
drugog mandata, izbio je veliki korupcijski skandal koji je dobio
naziv "Autopraonica", a istražitelji su tako saznali da je
državna energetska tvrtka Petrobas, najveća brazilska i jedna od
najvećih svjetskih kompanija, uključena u nezamislivo pranje novca.
Preko te tvrtke prali su se novci i u privatnim su džepovima
završile milijarde dolara, a način na koji je ova hobotnica bila
posložena i uigrana zaista je zastrašujuć i šokantan. U igri su
bili svi i stvoren je kartel 13 velikih privatnih brazilskih
kompanija iz svih sektora, oprane pare su se slijevale na račune
mase umiješanih poduzetnika i političara, a to je trajalo godinama
i godinama.
Iako na
početku svake epizode stoji disklejmer da je scenarij nastao prema
istinitoj priči, a da su likovi i događaji dramatizirani, za mnoge
prikazane likove, kao i kompanije prilično je lako zaključiti o
kome se točno radi. Ova je serija stilski očiti Padilhin nastavak
Tropa de elite i Narcos, no ovaj puta uspio je prikazati korupciju na
svim razinama društva. Od onih najviših kojima se Mehanizam
detaljno bavi, ali i do onih najnižih s kojima se praktički
svakodnevno susrećemo. Tako su i inspektori iz odjela za gospodarski
kriminal iz brazilskog grada Curitibe zapravo sasvim slučajno
uspjeli razotkriti ovaj veliki skandal. Priča kreće u 2003. godini
kad ekipa predvođena Ruffom, policajcem potpuno zaluđenim borbom
protiv korupcije uspije uhvatiti čojeka koji pere novac za političku
vrhušku i kompanije iz brazilske pokrajine Parane. Iako Ruffo misli
da ima dovoljno dokaza da bi strpao u zatvor ne samo tog tipa, koji
je, da situacija bude zanimljivija, njegov školski kolega, već i
neke mnogo jače igrače, politika je intervenirala i slučaj je
zataškan i bačen pod tepih.
I novih
desetak godina moralo je proći da ista policijska jedinica uđe u
trag istom muljatoru, no ovaj puta on napravi nekoliko grešaka i
razmjeri ovog skandala polako, ali sigurno počinju se razotkrivati.
Vrlo brzo počinjemo shvaćati da "čistih" zapravo i nema.
I politička opcija na vlasti, kao i oporba imaju vlastite interese i
svi oni samo su dijelovi te korupcijske hobotnice i godinama se
ilegalno bogate na račun naroda. Naravno da i dalje postoje brojni
otpori od strane politike koja utječe i na pravosuđe te se i ovaj
puta pokušava istraga zaustaviti i sve gurnuti pod tepih, a da
situacija bude zanimljivija, novi predsjednički izbori sve su bliže.
Za Mehanizam bi se moglo reći da je do sada možda i najbolji i
najsveobuhvatniji dramatizirani prikaz principa po kojem funkcionira
korupcija na najvišim razinama. Padilha je uspio izbjeći potpuno
simplificiranje priče, ali ju je uspio prilagoditi na način da ona
bude lako shvatljiva i razumljiva svima. Mehanizam je serija koja se
gleda u jednom dahu i jednom kad je se započne gledati, gotovo pa se
nemoguće zaustaviti sve dok se u komadu ne odgleda svih osam
četrdesetminutnih epizoda. Iako na prvu priča o tim silnim
političkim skandalima, off-shore računima, fiktivnim tvrtkama,
financijskim izvješćima i papirologijom možda i djeluje zamorno,
ne treba se brinuti jer ovdje ima i podjednako toliko akcije i
uzbuđenja. Nisu zaboravili Padilha i njegovi suradnici ni ovaj puta
kvalitetno razraditi likove, uspostaviti dinamične odnose između
njih te i na taj način dodatno proširiti kvalitetu ovog ionako
ultrakvalitetnog sadržaja.
Nakon što
sam odgledao prvu sezonu ove i dalje vrhunske serije, malo sam se
više zainteresirao za političku situaciju u Brazilu. Neke situacije
bilo je gotovo nemoguće izbjeći jer svako malo negdje stigne vijest
o novom predsjedniku najveće južnoameričke države, notornom
militaristu i štovatelju vojne hunte Jairu Bolsonaru, tako da sam u
međuvremenu pogledao i nekoliko dokumentaraca o događajima ondje
unazad nekoliko godina, a dosta sam i čitao o tome. Sa svim tim
spoznajama i saznanjima ova serija je dobila još jedan plus jer u
drugoj sezoni nastavljamo pratiti stvaran razvoj situacije. I dobro
je što nije tu ništa navijački napravljeno, niti cijela ova priča
ide u prilog svrgnutoj ljevici, ni desnici, odnosno konzervativcima i
oligarhiji koja oduvijek vlada Brazilom, jer sve ono što se
prikazuje u ovoj seriji, uistinu se tako nekako i događalo.
U drugoj
sezoni tako pratimo daljnji razvoj situacije i pokušaj istražitelja
koje smo upoznali u prvoj sezoni da preko uhićenih poduzetnika uđu
u trag svim prljavim političarima, kojima su dijelili novac u
koferima. Obruč se steže, političari postaju sve nemirniji i
pribojavaju se da bi svi mogli završiti ondje gdje im je i mjesto,
odnosno u zatvoru, a stranke se ponašaju kao kokainski karteli koji
vode rat za očuvanje pozicija i moći. Kako sjajno inspektor Ruffo
poentira, Brazil je zemlja u kojoj se mijenjaju i karte i igrači, no
igra je uvijek ista i ta korupcijska hobotnica i krađa je nešto što
oduvijek traje i čemu se ne nazire kraj. Crni fondovi očito nisu
nešto što je svojestveno samo za našu političku scenu, već je to
dio političke kulture i u Brazilu. Naravno da je i dalje u seriji
koja se i dalje snima pod budnim okom Padilhe, koji je i režirao
uvodnu epizodu, puno toga dramatizirano, no sve ono što se zbiva u
"Mehanizmu", zbilja se i događalo u Brazilu.
U novih osam
epizoda koje su se početkom svibnja pojavile na Netflixu pratimo
situaciju u kojoj će krenuti pad lijeve Radničke stranke i opoziv
predsjednice Dilme te početak sudskog postupka protiv bivšeg
predsjednika Lule, no svima je valjda jasno da su ovo dvoje poslužili
samo kao žrtveni janjci, iako je bilo tu i puno, puno onih koji su
daleko više omastili brk. Za one koje ova tematika, odnosno
trenutačna politička situacija u Brazilu, zanima malo više i
željeli bi se malo bolje informirati, preporučio bih dva jako
zanimljiva dokumentarca. Prvi je "O PROCESSO" i u njemu
pratimo proces opoziva bivše predsjednice Dilme, dok drugi odnosno
"The Edge of Democracy" (nedavno sam ga pogledao i uskoro
ću nešto napisati i o ovom ponajboljem doksu godine) pruža
nevjerojatan uvidu u političku scenu Brazila posljednjih četrdesetak
godina i možda najrealnije prikazuje što se to ondje događa u
zadnje vrijeme. Kako materijala u Brazilu i dalje ima, nadam se da će "Mehanizam" ići dalje jer potencijala definitivno ima.
Primjedbe
Objavi komentar